Странице

субота, 11. јануар 2014.

Srbija je prepuna hrvatskih ulica, bosanskih, monteneginskih...

Samo u Beogradu postoji čak 120 ulica koje nose nazive hrvatskih gradova, mesta i istorijskih ličnosti. Identična je situacija i u drugim mestima širom Srbije. 
Dakle, u ličnim kartama Beograđana mogu se naći Šibenička, Imotska, Zagrebačka, Zadarska, Porečka, Osiječka ulica, Petra Zrinjskog, Kneza Trpimira, Matoševa… 
Nišlije žive u Dalmatinskoj, Plitvičkoj… 
U Subotici gde živi nešto više od 14.000 Hrvata, postoje ulice Matije Gupca, Zagrebačka, Ante Parčetića, Vukovarska, Zadarska, Istarska, Šime Tikvičkog… 
Somborci, pak, hodaju ulicama Augusta Cesareca, Dalmatinskom, Dubrovačkom, Franje Račkog.
- Ukoliko bi počeli da menjaju nazive svih ulica, morali bismo opet da vadimo novac iz džepa i menjamo adrese u ličnim kartama. A, to nam se ne isplati – priča za „Naše novine” jedan od stanovnika Zagrebačke ulice u Beogradu. 
S druge strane, šetajući Zagrebom može se naići samo na deset manjih ulica koje asociraju na Srbiju, i to isključivo na mesta u Vojvodini. Otud se na mapi Zagreba može naići na Alibunarsku ulicu, Apatinsku, Zemunsku, Petrovaradinsku, Bačku i Somborsku ulicu. 
Srbija ima 218 ulica Maršala Tita, 50 sarajevskih, 48 bosanskih, 34 crnogorske, 27 makedonskih, 24 skopske, 17 ljubljanskih, 16 zagrebačkih i 5 hrvatskih ulica

Ulicama su češće menjani nazivi krajem 90-ih nego nakon završetka Drugog svetskog rata, a 1946. promenjen je naziv 95 ulica. Krunska ulica je 12 puta menjala naziv, Resavska, devet, a Svetogorska osam puta
Tri prestoničke ulice sa rekordnim brojem promena naziva su bez premca: Krunska, Resavska i Svetogorska.
Prema podacima Zavoda za informatiku i statistiku grada Beograda, prednjači Krunska ulica, kojoj je počev od 1872. godine, čak dvanaest puta menjan naziv, sledi Resavska sa svega devet, a na treće mesto pozicionirala se Svetogorska (za koju mnogi veruju da je apsolutni šampion) sa osam promena!
Prema rečima bivšeg direktora Komisije za imenovanje trgova i ulica Slobodana Stanimirovića ulicama su najviše menjani nazivi u dva navrata. Nakon 1945. i 1997. godine kada SPO preuzima vlast u Beogradu i u opticaj vraća uglavnom predratne nazive.
- Interesantno je da su ulicama čak brže i češće menjani nazivi krajem 90-ih nego nakon završetka Drugog svetskog rata – priča Stanimirović i dodaje da je 1946. promenjen naziv čak 95 ulica, i da su tada pravo da „kumuju” imale ne samo gradska vlast, već i opštinski organi, pa čak i mesne zajednice.
Treća velika serija promena naziva ulicama usledila je nakon demokratskih promena 5. oktobra 2000.
Interesantno je da je Krunska čak tri puta nosila ovaj naziv pre nego što su ’97. odlučili konačno da je ostave sa ovim imenom. Resavska i Svetogorska su u poslednjih 141 godinu svaka po tri puta imenovane nazivom, koji im je od ’97. ostavljen „do daljnjeg”.
Promene naziva ulica dolazile su sa političkim previranjima, te je Krunska tako jedno vreme bila Kraljice Drage, pa onda Kneginje Perside, pa Proleterskih brigada. Resavska je između ostalog bila Frankopanova, Prvog maja, pa General Ždanova, a Svetogorska – Bitoljska, Žorža Klemensoa, Lole Ribara…
Ono što nas je iznenadilo je spisak ulica kojima nikada nisu menjani nazivi. Verovali ili ne, u Beogradu postoje i takve ulice, a spisak je duži nego što smo očekivali.
- Među ulicama kojima nikada nisu menjani nazivi su: Knez Mihailova, Balkanska, Kralja Milutina, Kosovska, Hilandarska, Kneza Miloša, Cara Dušana, Višegradska, Vase Čarapića, Dositejeva, Dobračina, Kraljevića Marka, Pop Lukina, Delijska, Kondina, Cetinjska, Rajićeva, Zetska, Uzun Mirkova, Srebrenička, Vladetina, Lomina, Solunska, Skadarska, Simina, Prizrenska, Velike Stepenice i Visoka u Zemunu – priča Stanimirović i dodaje da nazivi nisu menjani ni Obilićevom, Kosančićevom, Topličinom i Zelenom vencu.

Нема коментара: