... Otkrio da je 'pokatoličen', ali i da je Jasenovac popriličan – mit!
Ako je Vučić znao istinu o svom „pokatoličenom” podrijetlu, moguće da su njegovi pozivi na linč Hrvata 90-tih bili odraz kompleksa manje vrijednosti u odnosu na „prave, pravoslavne Srbe” kojima se u maniri školskog primjera kompleksaša nastojao dokazati i opravdati svoje srpstvo.
Aleksandar Vučić sam je sebe iskompromitirao kukajući na sva zvona o njegovoj obitelji pobijenoj u Jasenovcu. Jer... Da se nije toga doticao, nitko nikada ne bi sumnjao da je riječ o velikom Srbinu iz velikosrpske obitelji i nikada, ali baš nikada se ne bi doznalo da se njegova obitelj „pokatoličila”. Pojednostavljeno, pravoslavni Vučići su u ona opasna vremena 2. Svjetskog rata prešli na katoličku vjeru...
Vučić, veliko zlo susjedne zemlje, poznati radikal i zastupnik velikosrpske ideologije, dobio je priliku vladati Srbijom i to kao njezin premijer. Vrlo vješto, poput pravog vuka, u periodu predizborne kampanje uvukao se u ovčju kožu i ostatku stada blejao o miru, sve dok i posljednju ovcu nije uvjerio kako su mu namjere posve čiste. O Aleksandru Vučiću i njegovim govorima mržnje koje je 90-tih sijao po poharanoj Hrvatskoj manje-više je poznato iako nije bilo sasvim jasno zašto baš iz te mlade, političke snage Srbije izvire tolika količina prezira prema Hrvatima. Dugo, predugo, Vučić nas je uvjeravao kako su 24 člana njegove obitelji ubijena od ustaške ruke u Jasenovcu, a sve kako bi opravdao vlastiti gnjev i velikosrpstvo. Nije se libio čak niti posjetiti „mjesto pogibije svojih predaka”, pa 2008. godine usred Jasenovca izjaviti:
„Očekivao sam monumentalniji kompleks, s obzirom na veličinu zločina i broj žrtava. Broj od 72.000 žrtava Jasenovca na koji se pozivao Tuđman nije točan, jer nisam pronašao ime ni jednog od 24 ubijena člana moje obitelji”, reče tada nekoć četnik, a danas premijer Vučić i zavrti „vrzino kolo” koje je odmotavanjem donijelo više nego zanimljive podatke...
Saga o 24 Vučića iz Bugojna pobijena u Jasenovcu prerasla je u bajku objavom faksimila kojeg je potpisao fra Mijo Filipović, a u kojem stoji da su Vučići 1941. prihvatili rimokatoličku vjeru! O ovom podatku podrobnije se može saznati u knjizi „Haške muke” Ljubiše Petkovića, bivšeg potpredsjednika Srpske radikalne stranke:
„Nitko iz obitelji Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj (obitelj). Obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava obitelji je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov djed. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvoro djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Uz tri sina imao je i kćerku čije ime nisam uspio saznati. Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića preminuo je od zadobivenih ozljeda poslije jedne kafanske tuče u Banjaluci. On se bavio trgovinom, odnosno švercom...”, kazuje se u jednom ulomku knjige „Haške muke”.
Rezimirajmo...
Ako je Vučić znao istinu o svom „pokatoličenom” podrijetlu, moguće da su njegovi pozivi na linč Hrvata 90-tih bili odraz kompleksa manje vrijednosti u odnosu na „prave, pravoslavne Srbe” kojima se u maniri školskog primjera kompleksaša nastojao dokazati i opravdati svoje srpstvo. Ako je, pak, odrastao u lažnoj priči o ubijenim pravoslavnim Vučićima u Jasenovcu i o tome u beskraj laprdao po medijima, natjerao je da se počne čačkati po njegovom obiteljskom stablu i otkriju dvije stvari koje mu ne idu na ruku. Prvo, njegovi preci nikako nisu bili veliki Srbi, nego kukavice koje su radi opstanka preužele drugu vjeru, i drugo, ne manje poražavajuće za njega samog – u Jasenovac se trpaju i oni koji tamo ne pripadaju. Za sve obznanjeno, može se dakle zahvaliti isključivo Vučiću kojeg su „pročitali” i sami Srbi kada jedan od novinara komentira (aludirajući na potez predaka srpskog premijera) sljedeće:
- Vučić je na najkonkretniji način, transformacijom iz veslikosrpskog radikalskog viteza u euro-atlantskog fanatika, dokazao obiteljsku sklonost ka izdaji.
Ako je Vučić znao istinu o svom „pokatoličenom” podrijetlu, moguće da su njegovi pozivi na linč Hrvata 90-tih bili odraz kompleksa manje vrijednosti u odnosu na „prave, pravoslavne Srbe” kojima se u maniri školskog primjera kompleksaša nastojao dokazati i opravdati svoje srpstvo.
Aleksandar Vučić sam je sebe iskompromitirao kukajući na sva zvona o njegovoj obitelji pobijenoj u Jasenovcu. Jer... Da se nije toga doticao, nitko nikada ne bi sumnjao da je riječ o velikom Srbinu iz velikosrpske obitelji i nikada, ali baš nikada se ne bi doznalo da se njegova obitelj „pokatoličila”. Pojednostavljeno, pravoslavni Vučići su u ona opasna vremena 2. Svjetskog rata prešli na katoličku vjeru...
Vučić, veliko zlo susjedne zemlje, poznati radikal i zastupnik velikosrpske ideologije, dobio je priliku vladati Srbijom i to kao njezin premijer. Vrlo vješto, poput pravog vuka, u periodu predizborne kampanje uvukao se u ovčju kožu i ostatku stada blejao o miru, sve dok i posljednju ovcu nije uvjerio kako su mu namjere posve čiste. O Aleksandru Vučiću i njegovim govorima mržnje koje je 90-tih sijao po poharanoj Hrvatskoj manje-više je poznato iako nije bilo sasvim jasno zašto baš iz te mlade, političke snage Srbije izvire tolika količina prezira prema Hrvatima. Dugo, predugo, Vučić nas je uvjeravao kako su 24 člana njegove obitelji ubijena od ustaške ruke u Jasenovcu, a sve kako bi opravdao vlastiti gnjev i velikosrpstvo. Nije se libio čak niti posjetiti „mjesto pogibije svojih predaka”, pa 2008. godine usred Jasenovca izjaviti:
„Očekivao sam monumentalniji kompleks, s obzirom na veličinu zločina i broj žrtava. Broj od 72.000 žrtava Jasenovca na koji se pozivao Tuđman nije točan, jer nisam pronašao ime ni jednog od 24 ubijena člana moje obitelji”, reče tada nekoć četnik, a danas premijer Vučić i zavrti „vrzino kolo” koje je odmotavanjem donijelo više nego zanimljive podatke...
Saga o 24 Vučića iz Bugojna pobijena u Jasenovcu prerasla je u bajku objavom faksimila kojeg je potpisao fra Mijo Filipović, a u kojem stoji da su Vučići 1941. prihvatili rimokatoličku vjeru! O ovom podatku podrobnije se može saznati u knjizi „Haške muke” Ljubiše Petkovića, bivšeg potpredsjednika Srpske radikalne stranke:
„Nitko iz obitelji Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj (obitelj). Obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava obitelji je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov djed. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvoro djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Uz tri sina imao je i kćerku čije ime nisam uspio saznati. Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića preminuo je od zadobivenih ozljeda poslije jedne kafanske tuče u Banjaluci. On se bavio trgovinom, odnosno švercom...”, kazuje se u jednom ulomku knjige „Haške muke”.
Rezimirajmo...
Ako je Vučić znao istinu o svom „pokatoličenom” podrijetlu, moguće da su njegovi pozivi na linč Hrvata 90-tih bili odraz kompleksa manje vrijednosti u odnosu na „prave, pravoslavne Srbe” kojima se u maniri školskog primjera kompleksaša nastojao dokazati i opravdati svoje srpstvo. Ako je, pak, odrastao u lažnoj priči o ubijenim pravoslavnim Vučićima u Jasenovcu i o tome u beskraj laprdao po medijima, natjerao je da se počne čačkati po njegovom obiteljskom stablu i otkriju dvije stvari koje mu ne idu na ruku. Prvo, njegovi preci nikako nisu bili veliki Srbi, nego kukavice koje su radi opstanka preužele drugu vjeru, i drugo, ne manje poražavajuće za njega samog – u Jasenovac se trpaju i oni koji tamo ne pripadaju. Za sve obznanjeno, može se dakle zahvaliti isključivo Vučiću kojeg su „pročitali” i sami Srbi kada jedan od novinara komentira (aludirajući na potez predaka srpskog premijera) sljedeće:
- Vučić je na najkonkretniji način, transformacijom iz veslikosrpskog radikalskog viteza u euro-atlantskog fanatika, dokazao obiteljsku sklonost ka izdaji.
Нема коментара:
Постави коментар